Kičmena moždina

Kičmena moždina (medulla spinalis) smještena je u kanalu kičmenice i u njemu je ovješena svezama, odnosno tankim tračcima gustog veziva. Kičmena moždina je kraća od kanala kičmenice (koji seže do vrha križne kosti) te završava u visini drugog slabinskog pršljena. Gornji vratni dio kičmene moždine je tanak, a donji vratni dio i početak prsnog dijela su debeli i potom se kičmena moždina uvijek stanjuje, pa izrazito odeblja na kraju slabinskog dijela i konačno se naglo čunjasto stanjuje (conus medullaris). Zadebljanja su ishodišta nerava za ruke i noge.

Iz kičmene moždine na obje strane pojedinih odsječaka (segmenata) izlaze snopovi nervnih vlakana što tvore korijenje moždanskih nerava koji prolaze kroz međukičmene otvore iz kanala kičmenice. Ti korijeni izlaze s po dva snopa prednji korijen (radix anterior) i krajnji korijen (radix posterior). Korijeni moždanskih nerava su vlakna nervnih ćelija koje se nalaze u kičmenoj moždini i oblikuju pokretačke, osjetne, parasimpatičke ili mješovite nerve. U svakom zadnjem korijenu blizu same kičmene moždine nalazi se odebljanje koje oblikuju osjetne nervne ćelije, nazvano je moždanski nervni čvor (ganglion spinale). Ganglijske nervne ćelije imaju po dva produžetka. Produžetak ganglijske nervne ćelije prema periferiji čine dovodna vlakna osjetnih nervi, a produžetak koji zadnjim korijenom ulazi u kičmenu moždinu funkcionalno je povezan sa ćelijama u njoj. U križnom dijelu kanala nalazimo završne dijelove već spojenih prednjih i zadnjih korijena koji zajedno nalikuju na konjski rep (cauda equina). Prednji i zadnji korijeni nervi spajaju se malo perifernioje od spinalnog ganglija i potom se susjedni korijeni isprepleću, posebice u donjem vratnom i u donjem slabinskom dijelu kičmene moždine. Tako nastaju nervni spletovi (plexus nervosi) iz kojih se potom izdvajaju mješoviti periferni nervi. Stoga svaki periferni nerv sadrži dovodna i odvodna vlakna iz nekoliko susjednih odsječaka kičmene moždine.

Kičmena moždina može sudjelovati u refleksnim radnjama: Refleks je automatska reakcija organizma na vanjski podražaj. Fiziološka podloga za nastanak refleksa jest refleksni luk. Svaki refleksni luk ima pet osnovnih dijelova. Refleksni luk počinje receptorima- tvorbama koje primjećuju neku promjenu u svojo okolici. Informacija o tome što su zamijetili receptori odlazi aferentnim dijelom reflekksnog luka, koji tvore osjetn anervna vlakna. Ovo je drugi dio refleksnog luka. Te informacije dolaze u treći dio- centralni nervni sistem gdje se na različite načine obrađuju. Rezultati te obrade odlaze eferentnim, četvrtim dijelom refleksnog luka (motorička nervna vlakna) do efektora- tvorbi koje potaknute nervnim signalima, obavljaju određene zadaće. To je i završni dio refleksnog luka.